SENZORNA INTEGRACIJA

O senzornoj integraciji:

Senzorna integracija je proces primanja i obrade osjetilnih informacija koje u mozak dolaze iz naših osjetila kao što su vid, sluh, dodir, okus, njuh ili kretanje. Ova neurobiološka aktivnost omogućava našem mozgu da sve primljene informacije iz okoline obradi na pravi način tako da one imaju određeni smisao kako bismo na njih mogli odgovoriti nekom aktivnošću.

Disfunkcija senzorne integracije nastaje kad mozak i živčani sustav nisu sposobni glatko i bez poteškoća integrirati senzorne informacije. To uzrokuje krivo tumačenje informacija.

Najčešći simptomi disfunkcije senzorne integracije kod djece su:

  • Neusklađenost pokreta (nedostatna ravnoteža, strah od visine),
  • Nedostatak osjećaja za opasnost i često ozljeđivanje,
  • Neosjetljivost na zvukove i strah od iznenadih zvukova
  • Nedostatak samokontrole i impulzivnost,
  • Problemi u učenju, opažanju i ponašanju
  • Pokrivanje ušiju u kompleksnim situacijama
  • Izbjegavanje mirisa, okusa ili tkanina
  • Distraktibilnost

U nemogućnosti prepoznavanja bitnog od nebitnog, dijete se pokušava obraniti od većine podražaja. Ponaša se negativistički i agresivno ili se povlači.  Može doživljavati stresove zbog rutinskih promjena aktivnosti ili glasne buke.

SI poticanje

Neurološki problem djeteta s poremećajem SI spriječava obradu osjeta koji se dobivaju igrom.

Iz tog razloga ne mogu se razviti adaptivne reakcije koje organiziraju djetetov mozak. Dijete se igra, ali ne na integrirajući način. Potrebno je više vestibularnih osjeta. Bolje vestibularno funkcioniranje olakšava buduće čitanje i školsko učenje.

Terapijsko poticanje

  • Omogućiti djetetu upravljanje osjetnim ulaznim informacijama
  • Dijete samostalno treba usmjeravati svoje akcije i aktivnosti
  • Terapeut određuje okolinu
  • Potrebno je oprezno dozirati osjete