KINEZITERAPIJA

Kineziterapija (kinesiterapija) grčke riječi (kinesis-kretanje, therapeia-služenje, liječenje). U doslovnom prijevodu kineziterapija znači liječenje kretanjem i tjelesnim vježbama.To je interdisciplinarna djelatnost koja po svojoj prirodi povezuje područja zdravstva i tjelesne kulture.  Kineziterapija se bavi proučavanjem i primjenom sustavnih pokreta pojedinih dijelova tijela ili cijelog tijela u vidu vježbi.

Pokret je osnovni čimbenik koji se u kineziterapiji koristi u cilju preventive, korektive i kurative.

Obuhvaća preventivne i korektivne postupke preoblikovanja stanja biopsihosocijalnog sustava usmjerene na aktiviranje organizma, poboljšanje oštećenih funkcija i sprječavanje degenerativnih promjena na lokomotornom, krvožilnom i dišnom sustavu.

Kineziterapijske aktivnosti u dječjoj dobi povoljno utječu na uklanjanje hiperaktivnosti, a u odrasloj dobi suzbijaju agresiju i destruktivno ponašanje. Kineziterapija kod djece s posebnim potrebama kao i kod zdrave djece potiče normalan tjelesni razvoj, te također ostvaruje ciljane pozitivne učinke u :

  • poboljšanju i održavanju optimalne funkcije krvožilnog i dišnog sustava;
  • sprječavanju, smanjivanju i otklanjanju opće slabosti mišića te neprimjerenog držanja tijela
  • postizanju i održavanju što optimalnije razine motoričkih sposobnosti te poticanju usvajanja primjerenih osnovnih psihomotoričkih znanja i vještina
  • sprečavanju i smanjivanju pretilosti i njezinih posljedica na tjelesno stanje;
  • korištenju kinezioloških vježbi za rasterećivanje psihomotoričkog nemira i situacijskom smanjivanju i otklanjanju nekih nepoželjnih ponašanja i stanja (agresivnosti, autoagresivnosti, destruktivnosti, stereotipija, izrazite razdražljivosti ili odsutnosti iz stvarnog svijeta),u upotrebi kinezioloških stimulansa u funkciji metoda preoblikovanja ponašanja (učenja i poticanje neusklađene i kompenzirajuće aktivnosti).
  • utjecaju na razvoj spoznajnih sposobnosti
  • sprečavanju i smanjivanju stečenih patoloških stanja lokomotornog sustava, kao što su ravna stopala, lordoza, kifoza, skolioza, itd…
  • podmirivanju psihosocijalne potrebe
  • čuvanju i unaprijeđenju zdravlja
  • zadovoljenju  biološke potrebe za kretanjem i igrom
  • utjecaju na socijalnu adaptaciju i integraciju kroz grupne i individualne aktivnosti
  • poticanju volje za kretanjem i usmjerenom aktivnošću

Kao i svakom drugom djetetu, vrlo je važno da djeca s teškoćama u razvoju sa sigurnošću ovladaju sposobnošću kretanja i sa širokom kontrolom svojih mišića(to direktno utječe na mozak), jer jedino tako će biti u stanju naučiti sve one bitne motoričke vještine koje su potrebne za život.